|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
revenge
Did you ever see the world with my eyes
It's like trash, filled with lies
Trust me, I've tried my best
And you see now, ehat I get back
I made one little mistake
One revenge I have planned
Incorporation of anger
Which none of us can't stand
Go, just go away
Look the damage that you made
Your face is talking too much
I can't even stand you
Such, as human can't stop damning
an enemy…
Zakoni
Granula jada lomi se pod prstima
Reformira oblik pokunjenog zraka
Nakuplja se satima, danima
Polako ga otima čestica svaka
Protesta radi inat vuče sljedbenike svoje
Nakupljaju se poput prašine
Provuku se uvijek do izbočine koje
Bilo pod cijenu da neko i gine
Proći će minute, proći će sati
A prsti će i dalje mrviti granulu jada
zulufer
klaustrofobija bend
blue jeans bend
toksicni
problem child
amy
evanescence1
eternal angel
jebena
hold on
flora
blackout bend
capri corn bend
I lost my friend
I lost my friend in dark
I lost ma friend in time
I will find her but
I don't konw how
I lost my friend in dark
I lost my friend in time
Everything is different
It's hard to say goodbye
I lost my friend in dark
I lost my friend in time
I want her back
Something took her
Away from me
I ask myself why?
I lost my friend in dark
I lost my friend in time
I'm very very sad
I'm very very scared
Fear is haunting me
I can't escape
I lost my friend in dark
I lost my friend in time
I will never forget her
In any way..
NO 3
Glasan krik probio je mrtvu tišinu
Prozori su pucali
A jedno je srce bilo razbijeno
u tisuću komadića
u prašnjavoj prostoriji punoj paučine
nađen je leš mlade zaboravljene djevojke
ona nije imala problema...
nitko nije ni zamijetio
a već je bilo prekasno...
konfuzija vremena
samo jedan tren, jedan mali
trenutak u tolikoj gomili vremena
drži me čvrsto i ne pušta
tiho bez ijedne riječi
pokazuje mi da je daleko
polako me stežu karike lanca
i nanose tešku bol
a vječnost je napokon
progutala vrijeme
što li sve može samo jedan tren,
jedan mali trenutak u
tolikoj gomili vremena
uvijek uz mene
Nebeskim očima promatraš me
korak po korak, nikad nisam sama
polako nestaje tvoja mala djevojčica
ide u nove pobjede i poraze
i bori se sa sobom
Dali zaslužujem suze radosnice
i osmijeh na tvom licu?
jesi li ponosan na osobu
kakva sam postala?
Želja mi je jedna još neispunjena
da si opet u blizini
da te imam priliku upoznati
herojem se svojim hvaliti
da ti mogu jednom reći
još sam tvoja mala djevojčica
Nebeskim očima promatraš me
korak po korak, nikad nisam sama
drago mi je opet čuti
to je moja mala djevojčica...
NO 2
Treba mi ljepilo da zaljepim srce,
Treba mi buka da utiša bol,
Treba mi glas da me neko čuje,
Treba mi da kažem upomoć...
maramica misli...
Zanimljivo je kako jedan događaj, jedan tren, jedan mali dio osjećaja može poprilično stabilnog čovjeka izbaciti iz takta… zanimljivo je kako to nesvjesno može potaknuti jako bliska osoba, svakog dana malo drugačija, udaljenija, zasebnija… teško se maknuti od toga, uzima dio po dio sve dok ne postane dio svakodnevnog razmišljanja i svakodnevnog stvaranja. Kad bi barem mogla malo otići, ignorirati sve i otići u nepoznato, nešto novo što odvlači pažnju, obuzima misli… krati vrijeme provedeno u besmislenim i nepotrebnim razmišljanjima, pokušajima shvaćanja realnosti… okrutne realnosti koja se izbjeći ne može, a suočiti se s njom je prebolno… još je bolnije kad zaroni u dubinu i prekrije onaj površinski sloj. Ne mogu izreći, ne mogu dopustit da prevlada i one pozitivne stvari učini nevažnim. Zašto nisam dovoljno hladna kada onda kada moram biti? Da sačuvam barem dio nečeg normalnog, nečeg što sam ja… ljudi svašta govore, ljudi svašta lažu, zašto onda kad je potrebno istinu ne kažu? Istina često boli ali nikad više od otkrivanja istine nakon namjerne laži…
